Sve će biti u redu.

A što ako ne bude? Samo zažmiri nad odjecima nesreće. Sreća se nalazi u malim stvarima, skrivena iza maske našeg nemira. Vraća se, pa odlazi i širi se u nedogled. Neprimjetna, neopipljiva. Vjerujem da je lijepa. Tako tiha i sjetna, plašeći se velikih ljudi skriva se u male rupe zvane duše. A mi provedemo cijeli život tražeći ju u stvarima, materijalnim dobrima, spajajući ju s nesrećom. Dobivamo ju na ne zaslužene načine, lažima i prijevarom. Zašto? Sve je nebitno, sve je manje važno, samo da nam je ona tu. Da svaku večer spava na jastuku, gladeći nas po kosi i govoreći potrebne riječi: sve će biti u redu. I tako i bude. Čemu? Ja ju vidim, nalazi se u malim rupama, skrivenim duboko ispod svih ostalih potreba. Smiješi nam se, cinično, jer ne shvaćamo da je tu. Da je u tebi i meni. I kada ostaneš bez svih, opet će se vratiti. Jer, nesreća se smješta umjesto nje, no ona nije dovoljno jaka i lijepa da bi se zadržala u rupama naše sreće. Ona je tu, kako bih znali da smo voljeli i da ćemo opet voljeti. Kako bih znali da se osobe mogu zamijeniti, no uvijek će stajati tu, pokraj nesreće, žaleći što su prerano otišle. Tada nam sreća dolazi u novim dušama, čekajući nas da shvatimo, i da pogledamo iznad obzora, iznad samih sebe i sunca što ga nam je nebo donijelo. Često se vraća i odlazi, kako bih ju znali cijeniti i zadržati. Ja sam svoje naučila, moja sreća je zadržana, smiješi mi se, i čeka da otiđe. Samo što još uvijek ne zna, da nikad neće moći otići, jer ja ju držim, srcem čvrsto a dušom najjače…




četvrtak (08.03.2012.) komentiraj post